Ova sekcija sadrži priče nastavnika o njihovom ličnom razvoju u oblasti nastavničkog vodstva kroz vlastiti projekat koji su proveli u svojoj školi. Svaka priča predstavlja uspjeh za nastavnika ali i za njegovu školu. Svaka priča je podsjetnik nastavnicima na njihove sposobnosti i mogućnosti za iniciranje i vođenje promjena u cjelokupnom školskom ambijetu.
Ja sam profesor razredne nastave sa dvadestšestogodišnjim radnim iskustvom. Odrasla sam i radim u Vojvodini,u malom multikulturalnom gradu.
Pre nekoliko godina u školu u kojoj radim, uvela sam izborni predmet Narodna tradicija. Moji motivi da u mojoj školi zaživi ovakav nastavni predmet upravo je etnička i kulturna raznolikost koja postoji u našoj sredini,a učenici, pripadnici različitih etničkih grupa, jedni o drugima tako malo znaju.
Bela je profesor fizike u gimnaziji koja se nalazi u jednom velikom gradu u Vojvodini i koja neguje tradiciju multikulturalnosti i dvojezičnost. U pedagoškom radu trudi se da svoje dugogodišnje iskustvo usmeri prema popularizaciji nauke. Prema međunarodnoj PISA projektu i testiranju potvrdilo se da je kod nas nizak nivo naučne pismenosti učenika, teško povezuju teoriju sa praksom. Takođe i kod roditelja se javlja nedovoljno poznavanje prirodnih pojava i zakona, praktični smisao za savremena tehnička sredstva i uređaja.
Profesor sam srpskog jezika sa dvadesetogodišnjim iskustvom u nastavi. Osnovna škola u kojoj radim je već učestvovala u projektima čiji je cilj uključivanje roditelja u njen život i rad. Pokazalo se da takve aktivnosti utiču na stvaranje pozitivne atmosfere, postojeći konflikti se lakše rešavaju, ljudi se bolje razumeju, a samim tim stvara se pozitivan odnos dece prema učenju. Roditelji romske nacionalnosti, kojih u našoj školi ima preko 25%, su malo ili nimalo uzimali učešća u tim aktivnostima, pa je bio pravi izazov osmisliti i kreirati aktivnosti koje bi odgovarale njihovim potrebama i interesovanjima i koje bi i ih animirale. S druge strane trebalo je stvariti kontakt i ostvariti saradnju između roditelja obe nacionalnosti.
Jasna je profesorica engleskog jezika i književnosti koja šest godina radi u osnovnoj školi. Odrasla je u Vojvodini, u multietničkoj sredini i zbog toga je želela da pokaže svojim učenicima da različiti jezici imaju istu vrednost, pa je stoga nastavi engleskog jezika dodala časove na slovačkom jeziku. Naime, majka tadašnjeg učenika prvog razreda, inače po struci profesor razredne nastave, održala je dva časa na kojima su učenici imali mogućnost da nauče igre i recitacije na slovačkom jeziku.
Radim kao profesor filozofije u dvojezičnoj gimnaziji u kojoj se školovanje dece odvija na mađarskom i srpskom jeziku, u harmoničnim odnosima uz prihvatanje i uvažavanje različitosti. Ipak, brojne zajedničke aktivnosti se uvek mogu nadopuniti novim koje bi unapredile koheziju učenika, roditelja i nastavnika mađarske i srpske nacionalnosti, a koje bi ujedno doprinele rešavanju dilema sa kojima se učenici ovog uzrasta suočavaju.
Generalni problem učenika gimnazije je to što oni po pravilu upisuju fakultet po završetku školovanja, a veoma često nemaju jasnu ideju čime bi se u budućnosti bavili. Kod velikog broja učenika pažnja je usmerena prevashodno ka sticanju što boljih ocena, a ne toliko ka sticanju znanja i veština, jer smatraju da će im dobre ocene najviše pomoći u rešavanju problema upisa na fakultet i, kasnije, oko zaposlenja. Kod njih dominira pasivnost, odsustvo inicijative i nedovoljno razvijena svest o ideji preduzetništva. Smatram da ideja o započinjanju sopstvenog preduzetničkog poduhvata u budućoj poslovnoj karijeri nije zastupljena u dovoljnoj meri kao mogućnost. Stoga sam osmislila seriju aktivnosti u koju sam uključila roditelje učenika obe nacionalnosti i koju sam nazvala ''Roditelj – preduzetnik''. Cilj je bio da roditelji preduzetnici kroz predavanja i radionice predstave učenicima svoju profesiju kroz sopstveni preduzetnički poduhvat. Uspešni primeri ovakvih roditelja bi poslužili kao model budućeg alternativnog poslovnog angažovanja.
Liz Brown, autorica ovog kratkog istraživanja, željela je poboljšati efikasnost domaće zadaće, kao strategije učenja za njene studente. Problem sa domaćim zadaćama bio je primjer teškoća koje je ona imala u poticanju učenika da učenje procjenjuju kao nešto što je njima korisno i što će im ubuduće koristiti. Problema sa učenjem i domaćim zadaćama svjesni su mnogi već dug niz godina.
Članak koji pišem predstavlja primjer evaluacije strategija za podršku razvoja vještina mišljenja kod učenika. Moja namjera je bila da svim učenicima u školi pružim priliku da razviju svoje kognitivne vještine, zajedno sa vještinama govora, bez obzira na sposobnosti učenika.
Pitanja koja su me vodila u radu bila su: da li u nastavni plan i program treba uključiti i razvoj vještina mišljenja ili njih treba razvijati u sklopu posebnog pristupa i posebnih aktivnosti te da li će učenici razvijanjem njihovih sposobnosti kognitivnog procesiranja poboljšati i vještinu mišljenja.
Počela sam razmišljati o vrijednosti pitanja koje nastavnici postavljaju učenicima, te o načinu na koji učenici mogu učiti kroz diskusiju. Vođena vlastitim razmišljanjem o mišljenju, istraživala sam različite programe koji su korišteni s ciljem razvoja vještina mišljenja kod učenika. Jedan od takvih programa je uključivao 30 aktivnosti predviđenih za male grupe koje su nosile zajednički naziv - Razmišljajmo (Let`s think) i dizajniran je kako bi unaprijedio kognitivne rasprave i potaknuo socijalnu interakciju i metakogniciju među učenicima prvog razreda. Svaka aktivnost trajala je 30 do 40 minuta i svaka se odvijala prema istom redoslijedu i strukturi.Strutura vođenja tih aktivnosti uključivala je slijedeće: konkretnu pripremu; rješavanje kognitivnih izazova i rasprava; socijalnu interakciju kroz davanje prijedloga i komentara na neku temu; metakogniciju-podsticanje učenika da postanu svjesni svoga mišljenja; premošćivanje-povezivanje mišljenja do kojeg se došlo u aktivnostima sa drugim situacijama u kojim bi takvo mišljenje bilo korisno. Željela sam da provedem ove aktivnosti sa učenicima kako bih vidjela da li mi mogu pomoći u razvoju vještina mišljenja i učenja kod mojih učenika.
Ova sekcija sadrži priče nastavnika koji su programu Nastavničko vodstvo sudjelovali u školskoj 2015/2016. godini. Program Nastavničko vodstvo za ovu generaciju nastavnika vodili su nastavnici - treneri u svojim školama. U periodu od decembra 2015. do juna 2016. nastavnici - treneri su svojim kolegama uključenim u program pružali podršku u planiranju i provedbi njihovih razvojni projekata kojima su uvodili promjene u svoje nastavne prakse.
Objavljivanje sadržaja na ovoj stranici je dijelom finansirana grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.