altZovem se Nataša Vukadin, profesor sam razredne nastave u JU„Sveti Sava“ u Foči već 12-tu godinu. Voditelj sam sekcije „Kutak za kreativni trenutak“ u našoj školi, koju, između ostalog, pohađa i 15 učenika moga odjeljenja, od ukupno 22. Bavim se kreativnom izradom različitih predmeta i željela sam dio kreativnosti unijeti i u nastavu, poučavajući djecu.

(na slici je platno za haljinu u nastajanju)

Moji učenici su drugi razred. Znatan broj učenika je došao sa malim ili neznatnim likovnim iskustvom i nedostatkom kreativnosti u radu. Još od prvog razreda teško su se snalazili u finim grafomotoričkim aktivnostima. Njihove likovne stvaralačke sposobnosti su bile na nižem nivou, imali su manjak samopouzdanja, motivacije, sputani su bili u kreativnom razmišljanju i stalno su zapitkivali „Kako ću ovo?“, „Ja ne znam, možete li mi vi pomoći?“ i sl. Takođe, uklapanje u već postojeće okruženje koje pokazuje određenu dozu uspješnosti u radu, negativno utiče na samopouzdanje i izaziva kontraefekat, tj. veću nezainteresovanost učenika na nastavi likovne kulture zbog straha od neuspjeha.

Cilj ovog projekta je bio zainteresovati sve učenike za nastavu likovne kulture i podsticanjem kreativnosti u radu učiniti da rado prisustvuju časovima, da se oslobode postojećih stega i nelagode zbog neuspjeha. Povratiti im samopouzdanje i motivaciju. Osamostaliti ih. Podstaći njihovo kreativno razmišljanje.

alt

Izložba "Jedna sedmica - jedno dijete"

Plan u rješavanju problema sastojao se u tome da iščitam potrebnu literaturu koja će mi razjasniti šta ova edukacija može uključiti, što sam u startu i učinila. Prvi dio planaje bio osmisliti aktivnosti koje će u velikoj mjeri pomoći ostvarenju ovog cilja. U daljem tekstu detaljnije o njima. Podsticajnog karaktera bile su izložbe učeničkih radova pod nazivom „Jedna sedmicajedno dijete“ koje su imale za cilj motivisati učenike da pripreme svoju izložbu već postojećih radova (pribaviti najuspješnije, dovršiti nedovršene, maksimalno učestvovati u pripremi). Učenici su se u potpunosti predali pripremi za svoju izložbu. Donosili su mi radove i pitali za savjet i mišljenje o njima. Oduševljenje se nije moglo sakriti kada bi radovi bili izloženi i kada bi im drugari iz odjeljenja prilazili i pozitivno ih komentarisali. Bili su presrećni.

Jedan segment, koji je proistekao iz samog cilja je bio prilagoditi nastavu likovne kulture njegovom ostvarenju, što se svakako ogledalo u različitim tehnikama koje su korištene u nastavi. Sve korištene likovne tehnike imale su odličan krajnji rezultat jer su maksimalno podsticale razvoj kreativnog mišljenja. Npr. Izrada čudovišta od rolne toalet papira, kolaž papira, perlica, vunice i drugog materijala dostupnog u učionici. Naime, učenici su donijeli materijal i dobili zadatak da samostalno pronađu rješenje kako da naprave čudovište koje će biti originalno. Svako čudovište je zaista bilo drugačije. Jedna od tehnika je bila lijepljenje presovanog lišća, pijeska, kafe i sl. na list bloka koji je prethodno obojen vodenim bojama. Trebali su osmisliti koji dio prirode će oslikati i kako će kasnije sve to upotpuniti lijepljenjem. Nakon sušenja, učenici su od donesenog materijala slagali (lijepili) sliku koju su prethodno osmislili, a koja je morala biti drugačija od ostalih. Bili su oduševljeni onim što su napravili.

Radionice sa roditeljima

alt

Dio ovog plana sam ostvarivala na sekciji „Kutak za kreativni trenutak“. Jedan od zadataka sa sekcije je izrada suvenira grada od šumskih plodova. Učenici su imali zadatak da osmisle njegov izgled i polijepe šumske plodove (šišarke, žirove, lješnike i sl.) na kolut izrezan od drveta. Manipulisali su i silikonskim pištoljem i u tome pokazali veliku spretnost. Organizovala sam i radionice s roditeljima koje su imale za cilj da i oni shvate značaj razvoja kreativnog razmišljanja kod djece, važnost samostalnog angažovanja učenika u rješavanju problemskih situacija, kako bi se izbjegle „medvjeđe usluge“ usluge koje pojedini roditelji čine. Takođe, cilj je bio razbiti mit o beskorisnosti sjeckanja i lijepljenja, te pokazati da je sve što rade od izuzetnog značaja za njihov razvoj. (Jednom prilikom mi se učenica požalila kako joj mama ne da da „przni“ po kući -  na ovaj način, ovo je bilo uklonjeno). Radionice s roditeljima su pomogle da roditelji upoznaju prednosti koje kreativno razmišljanje učenika nosi, a takođe su se angažovali i kod kuće da odgovore na učeničke zahtjeve, onda kada su oni željeli nešto da prave i sl. Na radionicu „Gost – slikar“ smo pozvali akademskog slikara iz grada, koji je razgovarao sa djecom, pokazao im tehniku miješanja boja pomoću koje su naslikali „Cvijetnu livadu“. Učenici su bili oduševljeni ovom radionicom.

alt

Kroz ovaj mini projekat stekla sam pozitivna iskustva kroz saradnju s roditeljima učenika, uključivanjem pojedinaca iz lokalne zajednice u nastavu (slikar), kroz unošenje novina u radu na časovima likovne kulture u čemu mi je pomogla i odabrana literatura. Kada se osvrnem sada na početak, razmišljajući o tome koliko smo postigli na polju razvoja kreativnosti, shvatam da učenici imaju puno više ideja za rad. Daju svoje prijedloge i uspješno ih sprovode u djelo. Na jednom blok času likovnog učenici su imali zadatak da donesu stare neupotrebljive predmete kako bi ih što kreativnije iskoristili. Imali su zadatak da naprave nešto što bi mogli koristiti kasnije. Bilo je različitih ideja: kutija za nakit, ram za sliku, nakit, igračke… Jedna učenica je osmislila jednostavan izum. Zalijepila je stare kutije za CD formirajući jednu veću kutiju, a na nju, silikonskim pištoljem, zalijepila staro zarezalo. Rekla je: „Učiteljice, ovo je da ne moramo svaki čas šetati kako bismo zarezali olovke, kutiju samo dodamo jedni drugima.“ Njena ideja me je oduševila. Svi su morali da isprobaju stari izum. Sada učenici mnogo više ulažu sebe u radu na časovima likovne kulture. Ne žure da prije završe. U crtanju i slikanju su mnogo istrajniji i maštovitiji. Radovi su bogati, dovršeni do kraja, slikoviti i nose individualnu crtu učenika.

Uticala sam na postizanje uspjeha u radu učenika podsticanjem, razgovorima, usmjeravanjem kako ne bi lutali u pronalaženju rješenja, a na sticanje samopouzdanja i samostalnosti stalnim hrabrenjem i motivisanjem da idu dalje i da se i greške ponekad događaju. Jedan od najvećih podsticaja za učenika je kada ugleda svoj rad, izložen na panou učionice. Podigao se nivo interesovanja za nastavu likovne kulture. Podigao se nivo spretnosti u manipulativnim aktivnostima. Uvođenjem elemenata podsticanja razvoja kreativnosti otvorila sam nove puteve kojima ću ići u budućnosti, jer u pitanju je dugotrajan proces. Otišlo se i korak dalje, jer je i veliki broj nastavnika zainteresovan za kreativne radionice i rado u njima učestvuje.

U sljedećoj školskoj godini planiram razraditi novi razvojni projekat koji će ovu temu dublje razmatrati.